...
ponekad izroniš iz modrila.
iz naizgled zaboravljenih detalja.
i vratiš mi
neki dragi glas ukotvljen u prošlosti
ime davno izgovoreno
stranice tada označavam
prešanim listom loze.
rumenim
kao tvoje lice
nakon ljubavi.
ponekad izroniš iz modrila.
iz naizgled zaboravljenih detalja.
i vratiš mi
neki dragi glas ukotvljen u prošlosti
ime davno izgovoreno
stranice tada označavam
prešanim listom loze.
rumenim
kao tvoje lice
nakon ljubavi.
ispratila sam te pogledom
godinama dugim.
svjetlucavi trag spremila u džepove.
okrenula se prema moru
tihom poput mene.
ne znam
kome ćeš se vratiti.
negdje
u sivilu nutrine obitavaš.
tvoja je samoća tamnija od moje.
ponekad te osjetim
kao mukli udarac iz utrobe
ili mi zastreš pogled
gustom kišom.
ponekad te
jednostavno
zaboravim.
prepisujem
boje iz tvojih očiju
ovog jutra uguranog u prošlost
jer ne poklapaju mi se uspomene
s onim što oćutim kad ih otvorim,
nestale su riječi
ispod slika napisane.
brišem
i ne htijući.
pođi sa mnom prema moru.
tamni miris algi slijedimo.
hodat ću pred tobom,
a ti pokušaj svoja stopala ugurati
u moje otiske.
to je ono
što ti jutros
želim pokloniti.
snovi su me napravili ovim
što jesam.
slike koje su se nizale redom
mnogima neshvatljivim.
slike radosti.
slike mirisa
i dodira
slike zrenja.
budim se
nutrinom punom bivanja.
želiš li me?
jutros sam te ugledala na grani smokve
tek razlistale.
zelenio si se na sivilu.
i dan je posvijetlio.
i zatoplilo je.
...prislonila sam uho
na tvoja prsa i slušala...
valove
kako se razlijevaju žalom.
jugo što se provlači kroz borove.
brod koji ranim jutrom pristaje za rivu
i galebe koji ga prate.
slušala sam kako bura raznosi miris
ulja
glasove dječaka koji se pretvaraju
u glasove muškaraca...
u dubini sam čula svoj glas
kako pjeva
dok se rublje suši na suncu.