...
evo ti jutro.
onakvo kakvo priželjkuješ.
sa dodirima, mirisima
i nasmijanim vrućim kruhom.
sa stolom oko kojega sjede ljudi
umotani u riječi kao u kapute.
pored tebe sam.
a usred sebe sam.
šutim.
evo ti jutro.
onakvo kakvo priželjkuješ.
sa dodirima, mirisima
i nasmijanim vrućim kruhom.
sa stolom oko kojega sjede ljudi
umotani u riječi kao u kapute.
pored tebe sam.
a usred sebe sam.
šutim.
kao predznak teškog vremena
pogled ti zvuči.
a ja ćutim pupanje granja u daljini.
uzmi me za ruku.
zatvorena sam u sebe
dobrovoljno
jer tražim
ono što ću ti staviti pod jastuk
prije nego me jutro
odvede.
ne propusti...
dani odmiču brže od oblaka
boje se mijenjaju svakim pokretom.
uroni...
u sebe
na dah...
učim se tvojoj istini.
tek da bih znala pročitati dane
koje mi donosiš.
jer...
pločnici se vesele mojim koracima
i kad ne slijede ritam.
oboji rukave džempera
tamno žutim
namiriši ih zgusnutim jugom
povuci preko prstiju daleko
i dotakni me
prije nego se dan raspline
nespretno,
kao da je prvi put
vršcima prstiju prelazim ti licem
i utvaram
kako brišem strah i nesigurnost,
a onda nadlanicom osušim dvojbe,
prije nego otvoriš oči
i pogledaš me
jasno
poput jutra.
noćas si stranac.
korak ti šuplje odjekuje ulicom.
dok se pitam
za koga je to lice navučeno
zatvaram prozor.
kiša će.
ne nosim
slatke riječi u džepovima.
dodirujem kad mi ruke same
krenu putovati.
volim te
sasvim obično.
kao što jutrom osluškujem zvona.