komadići duše

ulovim te ponekad,

gledaš mi ruke.

što tražiš?

kažiprst na usnama?

moje jagodice na svom dlanu?

blagi stisak u nevrijeme?

sve sam ti to jednom dala.

a gdje si ti bio?

pamtiš li još

ili se sve u mrak pretvorilo,

meki trag nokta na koži

i vršak jezika na vjeđi.

što li sam ono tražila?

što sam sve pronalazila

ploveći tobom

kao jezerom.

ja tebe pamtim.

toplog.

poklonit ću ti

lice bez šminke

i bore smješkalice.

pogled na zgužvanu posteljinu

od flanela

i pidžamu ispranih boja.

i ništa neće biti

umotano

ni ukrašeno.

hoćeš li me primiti?

danas ću biti mirna i pustiti

da me vodiš.

za ruku,polako,kao da nigdje nikoga nema

osim nas.

ponijet ću slamnati šešir

i espadrile

kao onog davnog ljeta,

za uho zataknuti cvijet brnistre

i biti mlada.

danas ću biti mirna

i pustiti da me voliš.

dok si hitrim koracima odlazio,

ispustio si staru vunenu rukavicu,

koja nikako ne ide uz kaput

i cipele koje na tebi viđam.

ni uz osmijeh koji dobacuješ prolaznicima.

mora biti da potječe

iz nekih toplijih dana.

od nekog tko ima

toplije sne.

znaš li što je hladno?

dodir ledenih prstiju na toplom obrazu?

miris bure koji se u dubinu probija

rano ujutro

i sve oko tebe je bijelo?

za mene je hladno boja olova.

boja mora u daljini.

boja tvog pogleda.

pod kapcima imam bademov cvijet

i gusti miris me vodi tamo

gdje znam da ću naći

dva jastuka smežurana boje lavande.

modru zavjesu

na prozoru

jugu okrenutom

i kamenčić što se u sandalu

uvukao.

budi me bol.

a kamenčić sam izbacila...

još davno.

prije sna.

dan kada je počelo,bio je isti ovakav.

oblaci su sakrili sve

osim tragova koje si ostavljao za sobom

kao mamac.

poslušno sam ih slijedila...

ovaj dan se bliži kraju,

 mi smo tamo već stigli.

kiša ispire  sve osim mojih tragova.

pogledaj me onako...

ali baš

pogledaj...

dozvoli sebi tu nesmotrenost,

ne boj se,

neću te začarati.

samo ću premjestiti

točkice

iz mojih očiju

u tvoje pamćenje

i poželjeti

da ih ponekad

staviš na dlan

i nasmiješiš se.

u jednoj staroj priči

bili smo.

i vidjeli.

kosu iza uha zakačenu

oči rukama pokrivene,

izdajnički osmijeh

krajičkom usana...

...a koraci...

mladi,poskakujući...

onda smo se vratili.

krišom bezuspješno tražimo.

znaš me?

okus jezika,

sumnju što se iza osmijeha

skriva.

i tišinu.

tko ti je rekao

kako je ljubav nepobjediva?

kome si tako

naivno

povjerovao?

kada bi postojalo mjesto

sa kojega bih mogla

gledati

iz daljine

nas dvoje.

zaleđene u dva-tri trena.

tamo bih možda mogla biti sretna.

dotakla sam ti kosu

u prolazu.

i miris njen me prati

sitnim koracima.

i kao da se vrijeme

nije nama dogodilo.

potkraj večeri

odvojio si nekoliko pogleda

za mene.

neprozirnih.

valjda sam već toliko stara

da ih čitam,

a tek sam ih naslutila.

valjda sam još dovoljno mlada

da se nadam

drugačijima.