pon - 31.10.2005
...
šutimo.
između nas
struje nedorečenosti.
umorna
od tuge koju donose
tvoji odgovori
više
ne pitam.
pet - 28.10.2005
...
kad nisi bio
ni moj
ni svoj
tražio si način
da nas približiš.
svakog trena.
sada
kad sam
i tvoja
i svoja
nedostaje mi
taj trud.
ned - 23.10.2005
...
ponekad
kad pročitam
što sam pisala
prepoznam
koje je vrste
moja samoća.
tad nazdravim
u svoje ime,
navučem
osmijeh povjerenja
i
zakoračim.
rođendanska...
poklonila sam sebi
šetnju uz more
u kabanici.
baš me briga
što su mi stopala
mokra
a ramena škripe.
jugo puše
svom svojom
ljepotom.
nije li to dovoljno
za sreću?
uto - 18.10.2005
...
ostavljaš za sobom
zelenkasti trag
kao da želiš
da te slijedim.
a tko bi ga drugi
znao pratiti...
oblačim tvoj
zaboravljeni kaput
i kroz zamagljeni prozor
gledam sebe
kako hodam ulicom
s rukama u džepovima
udišući
miris kestena.
sa svakim korakom
smanjujem se.
ned - 16.10.2005
...
sanjam...
da pamtim svaku sliku
i svaki miris
koji me može vratiti
u tvoja vremena.
sanjam da se
kamenje i alge
prepliću u traženju
baš onog vala..
u snu
ruku ti
u ruku stavljam,
probudim se
toplog dlana.
pet - 14.10.2005
...
ruku svezanih na leđima
gledam ti prste.
i onaj pokret
kojim pokušavaš otkloniti
nevidljivu brigu sa čela.
sjenu
koju ti trepavice
prave na licu.
gledam te
i sve što želim u tom trenu je
osjetiti vjetar
kad prođeš pored mene.
sri - 12.10.2005
...
sklapam oči
i pod tvojim rukama
postajem tijelo.
jutrom ću opet biti
raspršena
u dijelove.
uto - 11.10.2005
...
dotakni mi oči
usnama
na tren.
to će biti dovoljno
da poželim
jesen
bez oblaka koji
ima ime.
pet - 07.10.2005
...
negdje
na dnu mora
čekam
da se danas
pretvori
u
sutra.
sutra ću ti
možda
vjerovati.
čet - 06.10.2005
...
sjećaš li se,
osluškivali smo...
cvrčci
i valovi
skrivali su se pred nama.
bilo je to doba
beskrajne mladosti.
sri - 05.10.2005
...
nije mi kiša sprala
osmijeh
niti je jugo otpuhalo
duh.
teško mi je
ovo doba
dugo već.
rođendani i godišnjice
poprimaju
boju plijesni
i sasvim neželjeno
značenje.
uto - 04.10.2005
...
kada se spustim dolje,
među stijenje
i pustim da mi se petrovac
o stopala zaplete,
daj mi neki znak.
da znam,
da nisu uzalud bila
drhtava svitanja
u tvojim rukama.
