poskakujem
loveći ritam tvojih koraka
koje samo ja čujem
i prebirem po mislima
sve što ti moram ispričati
pa usporavam hod
kako bih dobila
još malo vremena
zamišljam naše godine
na tvom licu...
i čekam te...
ja koja starim
noseći u prsima
tebe
koji si zauvijek mlad.
ponekad još
kad zagnjurim lice
u predobro poznate mirise
podstave tvog kaputa
pomislim
kako je pogrešno bilo
prekrajati snove
u upotrebljive dane
koje smo živjeli
površno
i bez strasti
u ime ispravnosti.
ponekad još
tako želim
da me zagrliš.
pod stablom badema
sjedila sam
i čekala...
da mi se latice blijede
prospu po licu
i miris gust kožu natopi
pa da krenem
put mora
bosa
noseći ti
dvije oskoruše
zrele
poput nas.
dočekaj me
spokojnih očiju.
