komadići duše

naravno da mi je smiješno sada.

sakrivam osmijeh u šalicu kave

jer vidim kako ti se luk obrve

iznad novina

u pitanje podiže.

svakodnevnica nas je ponijela

sa sobom.

a ja se smijem.

 znam,

ne možeš me više povrijediti.

nemam više potrebu

zadiviti te.

ni likom

ni riječima.

ni tišinom.

ne želim biti

bolja

ni ljepša

za tebe.

dok sa čašom u ruci

gledam u daljinu,

uživam u slici

sasvim sama.

potrajat će ova zima

jer...

nema mi tko dahom

grijati vrhove prstiju

kroz rukavice

i nema mi tko leđima

graditi zavjetrinu.

proljeće ne slutim.

pokazala sam ti tko sam.

onako,

iz dubine.

nisam skrivala  strahove

ni nemire.

legla sam ti na pleća

svom težinom.

nisi me pustio

iz zagrljaja.

tvoje su ruke vrijedne

svih mojih snova.

nesvjesna kiše koračam.

uočavam kišobrane,

upitne poglede

i prolazim kroz njih.

sve što mi se ovog trena

čini važno

 je

nada da ćeš me čekati

na kraju ulice.

u naslovu moje knjige

nema tvoga imena.

 sa korica me ne gleda

tvoje lice.

a ti?

još uvijek samodopadno

gledaš sebe samog

u svakoj mojoj riječi

i ne pada ti na pamet

da nisi glavni lik.

možda u čast tebi

naslov bude

"maestro samozavaravanja".