...
pod kožom kuha
neizgovoreno.
žudim
za crvenim svjetlom u daljini
i kapima vlage
na golim leđima.
pet - 29.12.2006
sri - 27.12.2006
...
negdje između rezignacije
i moranja
preklopile se kazaljke.
božić dodaje sol na ranu.
svaki korak je i bliže i dalje
od zavaravanja.
pon - 25.12.2006
...
da se okrenem?
jer izgleda
kao kad baciš kamen u vodu.
u dubini je tišina.
mir.
ništa nije uzburkano.
na površini još se neko vrijeme
kružnice stvaraju.
a onda i one
nestanu.
uto - 19.12.2006
...
je li bila greška poželjeti tvoje dlanove
na mojim bokovima
onog gustog ljeta
čije su noći kliznule kožom
prebrzo?
i je li previše bilo vjerovati
kako smo ipak slični usprkos svim različitostima
kojima smo se hranili
kao medom u danima
čuđenja?
otkud sad ovaj pijesak
zbog kojeg se vrpoljimo
svako na svojoj stolici
u vrijeme mlakog objeda?
samo mi nemoj reći da previše pitam.
ned - 17.12.2006
...
uhvatim se kako razmišljam o tebi
u prošlom vremenu
recimo,
imao si dlanove ljepše nego ijedan muškarac
kojeg znam.
ili, okus tvojeg jezika
imao je nešto od zrele oskoruše
i nešto od vanilije.
u sadašnjosti imaš
odsutan pogled
i nedostatak nas u pokretima.
pet - 15.12.2006
...
pred zoru ću isploviti.
okrenuti provu prema istoku
i dati galebu da me vodi.
kad mi prva kap soli
padne na usne
i uvjeri me da idem u pravom smjeru
uzet ću tvoju ruku
i ponuditi ti oči na čitanje.
tek onda ću te upitati
hoćeš li sa mnom
u valove.
ned - 10.12.2006
...
ponekad se upitam
što sam sve mogla
ne učiniti
da sam ti dala da me kupiš
svojim razlozima,
kao nekad.
onda se
okrenem prema jugu
osvijetljena lica
i kradem sve što mogu
od dana.
tvoja me pitanja ne stižu.
tišina je najviše
što ti mogu dati.
čet - 07.12.2006
...
sve izgovoreno
i sve prešućeno
iscijedilo se u baru
po čijoj su površini
nade i sumnje plutale
jedna uz drugu
godinama.
točno mogu odrediti trenutak
u kojem sam prestala
vjerovati
da ipak trebam vjerovati.
uto - 05.12.2006
...
pusti da ti dlanom pročitam lice.
još to znam.
i znam da ti jutro mlado.
za mene su tvoji džepovi još puni kamenčića
kojima se igram
kao da me tuga
nije dodirnula.
ned - 03.12.2006
...
je li već kasno da se uvučem
u toplinu krošnje?
smijem li još uvijek svojima zvati
ptice?
jer, tek sada se osjećam slobodnom
pogledati iza sebe,
pustiti misli da mi cure niz lice
i da se vide.
sad su mi oči bistre
kad te pogledam.
i više s ne bojim.
pet - 01.12.2006
...
da mi je dobiti pismo...
ono koje će mi poštar uručiti
sa značajnim osmijehom,
a ja ću ga otvarati najpažljivije,
da ga ne oštetim,
da iz koverte ne ispadnu latice prešane ljubice...
da mi je pismo...
sa markom jezikom navlaženom
i adresom ispisanom okruglastim slovima.
da mi je čitati riječi tintom pisane...
razmrljane dlanom.
riječi kojima je dan ocrtan kao ulje na platnu.
riječi od kojih u prsima nema mjesta
ni za što drugo..
da mi je dobiti pismo...
mirisno...
tvoje ...
