komadići duše

na zaleđenom oknu iscrtavam maleno srce

i izlazim.

sve i da brojim godine koje me nose,

premlada sam

za ovaj život.

kad skupim mrvice sa stola

i koraci se izgube sa zatvaranjem vrata,

što mi ostaje?

toplina koju žudim.

na moj prozor

ptice još dolijeću.

ponekad...

dodire koji se probijaju kroz mrak

čitam kao riječi koje mi nisi

poklonio.

onda znam

koliko je dotrajala žica po kojoj

hodam.

za početak

poslagao si poglede na mene.

onda si dodao topli dah

i ovlaš me dodirnuo.

pa si utisnuo osmijehe

na bilo...

ne ostavljaj me

ovako nedovršenu.

ne dotiču me riječi korektno poslagane

zanimljivim besmislom.

ni snažni glasovi koje čuješ,

a ne poželiš slušati.

još uvijek se utapam u istom moru.

svjetlucavom i toplom.

još me sa zvonika

suton doziva.

ne brojim dane.

bojim ih tvojim pogledom.

tako zamućene

slažem među stranice.

skrivam ih.

od nas.

uzalud su osmjesi

koje iz pristojnosti navlačimo.

tražim...

svjetlo u zjenama

koje tjera ruke

da otpočnu traganje.

tamo negdje

iza jučer

postoji radost meni svojstvena.

čeka.

da mi dlan neki

pokrije lice

toplom širinom.