...
poslije svih nedorečenosti
i dvosmislenosti,
što da ti kažem?
da te čitam u tvojim slojevima
pa makar svakog dana promijenio
redoslijed svlačenja.
radije šutim.
i čekam.
da me pažljivo pogledaš.
poslije svih nedorečenosti
i dvosmislenosti,
što da ti kažem?
da te čitam u tvojim slojevima
pa makar svakog dana promijenio
redoslijed svlačenja.
radije šutim.
i čekam.
da me pažljivo pogledaš.
šuti...
i pogledaj me
onako
da te Čujem...
dotakni mi kažiprstom jagodicu
onako
da te Vidim...
dahni mi u dlan
onako
da te Osjetim...
onda izbriši tragove
da ne zaboravim.
koračam...
stopalima brojeći oblutke
i skuti se mokri lijepe
za kožu.
nema ničeg prijetvornog
u jugu
koje me usporava
ničeg pogrešnog
u valima koji me vode obali.
da si barem od njih učio.
naizgled običan dan.
podne mi prijeti skorim dolaskom.
u onih par koraka do tebe
sabrat ću sve sate protekle noći.
i bit će
kao da me nije bilo
na rubu kreveta.
bit će
kao da sam sve ono toplo
zamijenila za nekoliko hladnih riječi
koje si precizno urezao
na mjesto
za koje znaš da neću brisati.
sad imaš
čitav svijet samo za sebe.
ne želim znati
što ćeš
učiniti s njim.
pred kraj večeri pogledao si me.
i tada sam znala.
pisalo ti je na ramenima
sve ono što slutim.
u svome si svijetu ostavio kutak za mene.
pomno ograđen
nježno izgovorenim frazama
i dodirima rezerviranim
za poslije večere.
trebala bih biti zadovoljna.
biram ipak ono izvan rešetaka.
težinu suze u grlu
i jutarnje svijetlo
sa kojim ću se buditi.
pokloni mi dan...
plav i prozračan
kao mreža što si je tkao oko mene
godinama.
neka bude sunčan
s primjesom juga koje se
mijenja s dodirima
i slan
i nestvaran
kao ono što se činilo moje...
pokloni mi dan...
dok ga još mogu
od tebe primiti.
kotrljaju se dani poznatim ritmom.
red sivila
red melankolije.
kad postane teško
nositi sebe na leđima
spustim se dolje
k moru
i dotičem ga.
pahuljasto
kao da dotičem tebe,
puštam da mi
otječe niz prste.
u potrazi za spokojom
gledam
kako ruku pod ruku
s tvojim osmijehom
koračaju
puluistine.
i šutim.
toliko se mojih riječi
odbilo od zida
tvojih leđa.
riječima ne vjerujem više.
samo vremenu.