komadići duše

uhvatila sam te kako mokrim rukama ispisuješ
slutnje
po našem krevetu.

upila sam ih tijelom koje te poznaje
do najtanje bore

i pokrila te godinama koje si tkao
ne gledajući.

znaš li kako mi je ime?

neću ti pričati o proljeću što će se prosuti
pred nama sa svim svojim sjećanjima

valjda i ti prepoznaješ mirise koje si slijedio
ne pitajući ništa

samo ću pružiti korak ne bacajući pogled preko ramena

ne želim vidjeti što ostaje tamo.

kakve su nas ovo plime dovukle
jedno drugom među dlanove
pa se kao naplavine puštamo sudarati
i odbijati?

sami na žalu.

u zavjetrini.

izbrisao si loše minute?

ne želim gumicu koja to može.

mene su sastavili od zore i od tmine.
slane kapi što se lijepe za lice
jugo koje misli raznosi, moji su
kao i zelene krošnje koje mi zaklon pružaju.

neću s tobom u beskrajni dan.