komadići duše

primjećujem da ne primjećujem

poglede koji me dotiču.

i dok hodam,

koraci mi ne odzvanjaju.

moja je plesna kartica

tvojim imenom ispunjena.

provučem ti prste kroz kosu

jutrom

kad izađeš iz ladice

sav snen i zbunjen.

u trenu te volim

i ti voliš mene

i vrijeme se izmiješa s tugom.

i opet samo jedno želim,

da me nađeš

konačno.

ćutim te.

kroz večer koja nam je

ruke spojila

po tko  zna koji put.

kroz putanju jagodice kažiprsta

po zapešću.

i još ima

nas

u ovo dvoje ljudi

što se umorno

gledaju.

da ,volim te.

iako si napravio proljeće

u kojem se oblaci sudaraju

teško , uz lomljavu.

i razdvajaju se

još teže .

jer kad me umore,

na tebe se naslonim

a ti me puštaš

da šutim.

čekam te večeras.

na mjestu za koje misliš

da smo dijelili.

i u vrijeme

koje je bilo samo naše.

naći ćeš me

ako se ne utopiš

između sebe i nas.

čekam te

do prve laži.

nosim te sa sobom.

smotuljak radosti pod rukom.

i sve što vidim

i osjetim

dijelimo istog trena.

evo,

sad znaš kakav je miris

cvijeta divlje jabuke.

upravo sam udahnula...

došla sam k vama prije točno godinu dana. i nisam baš mislila da će biti tako, ali još sam ovdje i ne razmišljam o odlasku,dapače,svaki dan me veselite sve više. velika hvala svima koji bace pogled na moje komadiće.

leđima priljubljeni

izbjegavamo se.

čekamo mrak

jer oči sakrivamo

svaki iz svojih razloga.

a onda se

polako okrećemo

i dodirom

razbijamo strah.

sakrivaš se

iza osmijeha i poljubaca.

stvarno misliš da te ne vidim?

a meni ni treptaj ne promiče.

svašta sam naučila

putujući s tobom.

zato nemoj.

jer moje ruke nisu više

toliko željne

tvojih laži.

pogledom si me odgurao.

ni riječima

ni rukama.

nisam zbog grubosti

korak unazad odskočila.

odgurao si me pogledom

u kojem me nije bilo.

poželim buđenje

mirisom mlakog mora

i algi zalijepljenih

za oblutke.

poželim buđenje

dodirom dlana na trbuhu.

poželim buđenje

lupkanjem konopa o jarbol

i žličice  u šalici kave.

budi me sjeta

skupljena u klupko usred prsiju.

budi me pogled na nepoznatog.

što ću ti?

ne znam ni sa svojim godinama.

ugurane u dlanove

kazuju mi više

nego što želim znati.

bježat ću od tebe

kao od sebe

za galebovima.

odem ponekad,

pa me tražiš riječima.

a to je kao kad  puše bura,

a oblaci su jugom odgurani.

i gledam te,

a vidim dan sasvim

drugačiji od onog

kroz kojeg me vodiš.

ne brini.

vratit ću se.

samo me vrijeme načas

dozvalo.

tamo, pod dugom, čekaš me.

kože posute bojama.

i

drhte mi ramena dok  hodam

prema tebi

nogu pred

nogu.

danas sam pjena

tvojim dlanom nošena.