komadići duše

negdje
pod blijedo zelenim plahtama
skriva se jutro koje čekam.

ono kojemu ću pokazati lice
netom umiveno

istinom iz tvog dlana.

pod svjetlom tvog pogleda
postajem svjesna vlastite podatnosti.

večeras bih htjela biti duga
pod kojom se sjeta pretvara u slike
što mirišu na ljubav.

zagrizla sam večer kao jabuku.

slap hrskavih riječi prosuo se zrakom
i tople slutnje ugrijale dlanove.

pod tvojim trepavicama
vidim se u dubini.

nema te.
ali ima onih svijetlih dana koje si me naučio
vidjeti
i juga koje ispere sjetu

pa se negdje pored mora
zagrlim

i pošaljem ti  smješak
u tišinu.

protekli su dani.

nebrojeni.

da mi je...

otvoriti kovertu iz koje ćeš me
pogledati snenim očima.

znaš, nedostaju mi ona jutra kad oko mene
nije bilo ničeg nepozvanog.

još uvijek se ponekad budim s osjećajem
da podizanje kapaka ništa ne mijenja.

trgnem se, izgubljena u čudnim mirisima.

nepoznato poznatim.

dotaknula me prošlost hladnim prstima
koji kao da su netom vršcima prebirali
ružičaste latice teškog mirisa.

odvukla mi pogled mimo tebe.

u novi dan.