...
ne izgovaraj...
jedino me tako nećeš slagati.
poslije svega
ne želim da me plaše
rijetka svjetla
što promiču
pored noći.
i mene.
poslije svega
htjela bih voljeti
pomisao na tebe.
ne izgovaraj...
jedino me tako nećeš slagati.
poslije svega
ne želim da me plaše
rijetka svjetla
što promiču
pored noći.
i mene.
poslije svega
htjela bih voljeti
pomisao na tebe.
vidiš,sretna sam.
baš onako kako i koliko voliš.
i osmijeh zadržavam na usnama
dok ih ovlaš
ne dotakneš svojima
i okreneš se.
tada zaranjam opet
tamo gdje je sve plavo
i zeleno
i gdje trepavice dopuste
tuzi da kapne niz lice.
posložila sam
pogled do osmijeha
i miris do pokreta.
korake sam rasula po pločniku
i glas pustila u krošnje
da te tražim.
onog koji si bio.
ptice mi ništa nova
ne javljaju.
kad mi potiljkom
krenu srsi
i usidre se među ramenima.
kad se u njedrima tuku
dva teška kamena
znam.
moja je glava sklonište
tvojim nemirima.
zato su mi oči krupne.
zato mi koraci
teško odzvanjaju.
ponekad me gledaš
kao zanimljiv crtež bez nutrine.
i začudiš se kad te taknem
u dubini.
bez dodira.
a ja sanjam
da sam te uznemirila
na sve načine
i da sam te naučila
živjeti s vjetrom.
ne idu me riječi .
rasprše se između nas
kao trak svjetla
ostavljajući nagovještaj
zbunjenog osmijeha
na tvom licu
i tračak razumijevanja.
valjda zbog vremena.
i nadam se da ćeš ti
nešto reći.
nešto da znam da nisu
uzalud bile
sve moje šutnje drhtave.
rekli su mi,
prođi ispod duge
i bit ćeš netko drugi.
a što ću bez ljeta
koja se lijeno provlače
sjećanjem.
tko ću biti
bez tvojih dlanova
na licu.
kao zapetljano klupko bijesa
ispuzale su
tvoje riječi
a onda
jedna
po jedna
hladno udarale
po mojim golim nogama.
nevidljivo grube
jasno su pokazale
gdje mi je mjesto.
daleko od tebe.
pitam se
čiji mi je glas zatvorio oči
onih dana.
i tko je paučinu izatkao
gustu kao noć
između srca i razuma.
i tako sam pustila vrijeme
teći
bez sebe.
a ono je odnijelo
tebe
skupa s naplavinama sa žala.
znaš, kad bih mogla vratiti
godine koje tvojim imenom zovem,
ne bih sve ponovo.
i ne bih sve isto.
i kad bih mogla
preskočila bih
tvoje tople zime
i svoja hladna proljeća,
jer
sad ne znam što bih
sa svojim recikliranim srcem
i zidovima
koje sam izgradila
ne želeći ih.