komadići duše

pogledaj me

ja sam sakupljač želja ispalih
iz tvojih džepova

ruke su mi pune riječi prekasno nastalih

i dalje slažem misli i osjećaje
koji se ne slažu međusobno.

vidiš li me?

u jutrima kao što je ovo
pod vjeđama nosim slike iz starih bilježnica.

sliku tebe kako licem vjetru okrenut širiš ruke
i grliš dan

sliku mene
na kojoj stopalima kušam more čijom se površinom
mjesec razlio kao srebro

sliku nas.

u ovakva jutra
utiskujem tragove u vlažnu travu da me možeš pronaći

ako želiš.

na putu si k sebi.

vode te mutne slike i odsjaji.

bit ću ovdje kada stigneš.

da ti mogu sletjeti na rame
pa izbrisati strahove i ljutnju
koje ne razumiješ.

tvoje su godine svijetlo zelene
i ne smijem te zakriliti. 
smijem ti samo pokazati boje kojima zračiš.

past će kiša, ljubavi.

borovi će opet mirisati poznato.

naslijedila sam naušnice boje zlata
i pregaču sa džepom
punim lavandinog cvata i nemirnih misli.

uzalud si kosu saplitala.

i danas te nosim.

u svojem neposluhu.

u jugu što me tvojim glasom doziva.

povlačim se pred tobom kao pred plimom
već po navici.
ne razmišljajući.

kada razaberem riječi kroz grmljavinu
ukopam se čvrsto.

toliko visok nisi.