...
liječenje rana nije
posao vremena.
ono radi nešto drugo.
više ništa u meni nije
mlado
osim onog dijela
kojeg čuvam
liječenje rana nije
posao vremena.
ono radi nešto drugo.
više ništa u meni nije
mlado
osim onog dijela
kojeg čuvam
pod svjetlom
lažnog sunca
gledamo se.
ti
koji nisi ti
i ja
koja nisam ja.
i nekako mislim
da nas isto
pitanje muči.
kad će se privid
rasplinuti,
a mi ostati
goli i umorni
svatko na svojoj
pod cvijetom brnistre
poljubila sam te
prvi put.
i danas je sjećanje živo,
okus tvog jezika
bio je tako...
žut...
uvijek se o tebe
spotičem.
o tvoje ruke
i riječi.
o tvoj miris.
i onda
kad pomislim
da smo baš sve
rekli jedno drugome.
ili da sam ja
kao i toliko
noći dosad
u tvojim sam
rukama.
upijam toplinu
iz tvog daha.
crpim snagu
iz mira
kojim odiše
tvoj san.
Tražim način
kako
preboljeti dan
nasloni glavu
na moj trbuh
i
šuti...
pusti da prevarim sebe samu
na tren
i povjerujem
da si onakav
kakvim se prikazuješ.
opet sam noćas zaspala
s tvojim imenom
kao draguljem
u mislima.
oblak spokoja me obavio,
tišina je opet
postala važna.
ništa se nije čulo
osim tvog blagog
glasa...
a dodiri...
dodiri kao pahulje
koje me pokrivaju
u zimsko jutro.
onda si otišao
a obrisi tvog lika
dugo su ostali
lebdjeti
nad mojom posteljom
punom
tuge.
uzalud sam te zazivala.
tvoj dom je daleko.
tamo
gdje dobre duše
liježeš
s olakšanjem.
budiš se sa
strepnjom.
nada se provlači
kroz sate između
protkana pitanjima
koliko dugo
i što je čega
Večeras ću se u crno obući i na trepavice nanijeti crnu maskaru da sakrijem svoje suze zelene. A usne? Što ću s njima? Ako ih crveno obojim, možda će zaboraviti tvoje poljupce? Večeras ću se u crno obući i izaći. Tražit ću pogled koji kad se zamuti ima boju olova, i ruku bez prstena koja počiva na sasvim pogrešnom mjestu.
u meni nema riječi koje bi pohvalile umješnost tvog dodira i blagotvornost tvoje nježnosti. laži su sve izbrisale. zato, ne pitaj me zašto su mi oči
Kroz maglu pokušavam
nazrijeti
tračak svjetla
znak
da ću stići
kamo sam se uputila.
Nema ga.
Trebala sam izabrati
drugi put.
Onaj na kojem će istina
biti istina,
a laž će biti
laž.
Jutros si otšetao
iz mog sna
pomalo pogrbljen
zagledan u cestu
pred sobom.
Ispratila sam te
pogledom,
bez tuge,
razgrnula lišće
rasuto pred pragom
i zatvorila vrata.