...
na dlanu grijem odlomljene
dijelove dana.
kožom ih slažem u sliku
nedirnutu beznačajnošću.
a predvečer,
pustit ću ih niz more.
...
plovim...
pogledom po tvojim leđima.
po zidu koji se zna pretvoriti
u staklo kapima pokriveno.
po zidu koji zna tražiti dodire
i odbijati ih.
plovim
i ne pitam se večeras
tko je s druge strane.
...
sanjaš me?
što vidiš pod vjeđama?
ženu?
ili sjenu?
...
kao da odlazim.
vidim se na početku
i na kraju ulice.
...
što da ti poklonim bez straha
od pogrešnih ruku?
misli,
valjda,
neće dosegnuti.
...
živim
neke druge godine
svijetle i mutne istovremeno
kao ljetne kiše koje su nas tjerale na
kamenom popločane ulice
mlade izvana.
i da znaš
ne nedostaju mi večeri pune nemira
i ustreptalosti.
nedostaje mi moć da svako sutra
pretvorim u otkrivanje zagonetki.
