...
sanjaš.
obrisi lica
izgubili su oštrinu
zbog vremena.
i zbog mira.
pod kapcima
razlile se želje.
ima li tamo,
među njima
mjesto za mene?
sanjaš.
obrisi lica
izgubili su oštrinu
zbog vremena.
i zbog mira.
pod kapcima
razlile se želje.
ima li tamo,
među njima
mjesto za mene?
ne moraš izgovoriti
da te čujem.
pogled koji mi
okrzne ramena
dovoljno je glasan.
i prhak dodir ruke
koji se dogodi
u mimoilaženju.
ne moraš sjediti do mene
u masi
da te osjetim
blizu.
pod kišom nepotrebnih riječi
glavu sam pognula.
dlanovima zaklanjam oči.
ne želim pustiti tamu
da mi postane suputnik.
sutra ću raskriliti škure
napojiti điran, neka se suncu okrene
i kad pogledam prema tebi
bistrinom ću okupati dan.
sve do mora.
pričaj mi...
razbacani smo kao
kamenje
gurnuto vrškom cipele,
svjetla nam se ne sudaraju
lutajući.
pričaj mi...
dok još želim slušati
riječi višeznačne
sklopljene
u priču koju razumijem
samo ako ti
ne vjerujem.
pričaj mi...
možda ulovim nit
u besmislu
i nađem te tamo
gdje si me
izgubio.
vidi nas sad...
vjetrom razdvojene kapi.
nismo li sami prizvali
neveru
zatvoreni u bonace?
jugu okrenuta
vlažnog lica
čekam te.
ako me želiš naći,
znaš
gdje me trebaš
tražiti.