...
otok sam.
zelena i sura.
brnistrom mirišem.
čista sam kao oblutak u dubini.
tebe čuvam u pjesmi školjke
što me jutrom budi.
otok sam.
i zato nisam otok.
otok sam.
zelena i sura.
brnistrom mirišem.
čista sam kao oblutak u dubini.
tebe čuvam u pjesmi školjke
što me jutrom budi.
otok sam.
i zato nisam otok.
kad sam te prvi put pozdravila
dan je posvijetlio.
od tada jasnije vidim dubinu.
koračam uz tebe i živim
sebe
tvojim očima obojanu.
postoji li riječ
u kojoj žive pelin, lavanda
i imena s nadgrobnih spomenika.
jedna jedina
u koju stanu godine, uspomene i tuga.
ona jedna koju mogu izgovoriti
i potom šutjeti znajući
da je sasvim dovoljna da ti kaže
zašto sam daleko?