...
što ti znaš
o mojim jutrima
sada kad i bez suza
mogu plakati?
što znaš o tome
kako mi je
sa sobom samom
sad kada znam
da nisam vrijedna žrtve?
što znaš o
pečatima tuge
utisnutim
u dane predamnom?
što ti znaš
o mojim jutrima
sada kad i bez suza
mogu plakati?
što znaš o tome
kako mi je
sa sobom samom
sad kada znam
da nisam vrijedna žrtve?
što znaš o
pečatima tuge
utisnutim
u dane predamnom?
otkad si u mojim mislima,
kao da mi se cijeli život
vrti pred očima.
i prošli
i budući.
zbog tebe sam
jutros
osjetila jugo u kosi
i kapljice soli
na licu.
što da ti kažem?
hvala ti.
ljeto je.
jutra su neprozirna.
zasićena mirisom mora.
i tuge.
asfalt isparava
pod tvojim
odlazećim
koracima.
večeras
napunit ću čašu
i nikom neću dati
iz nje piti.
zapalit ću
cigaretu
i pustiti
da dogori .
večeras,
na trenutak ću
pobjeći
s tobom.
prosule se perle
po pločniku
i posivjele.
nigdje sjaja.
i čini se
kao da su se alge
zaplele
u oči
dajući im onu
nijansu zelene
koju ne voliš.
a ja bih željela
sutra
proživjeti
bez sebe.
kako si lijep jutrom
dok još spavaš.
tad te mislima milujem,
pogledom te ljubim...
prvo obrve
pa kuteve usana,
iza uha...
ne činim to usnama
iz straha
da u trenu buđenja neću
neću vidjeti sebe
u tvojim očima,
jer,kad se to desi
duša mi postane
komadić papira
tvojom rukom zgužvan
i tugu
više ništa
ne može
zaustaviti.