...
ne uspijevam više
pomesti
ono što sam bila kadra
sakriti
samo jednim pogledom
u tvoje oči.
svako toliko
jedno od nas zapne
o tepih.
zrnce po zrnce
prašina se digne
pa ogoli
do kostiju ono
što smo godinama umatali
u zaborav
jer boljelo je.
ili nije bilo vrijedno boli.
reci mi,
znaš li što se zbiva.
počinje li
ili završava?
...
dok prolazim kroz tvoje dodire
nedodirnuta
zamišljam
kako svjetlom šaram po zidovima
znakove
što ti u onom
posebnom trenu
kad se pojave i nestanu
istovremeno
pokazuju
gdje sam
položila tvoje dlanove
koje poznajem
kao da su cijeli život
spavali
na mojim bokovima.
...
kad posložiš nemire
sebi jasnim redoslijedom
i zatvoriš ladicu
misleći kako si
kratkim pokretom
završio poglavlje
pogledaj me.
vidjet ćeš
da naš život
ne možeš dijeliti
na tvoj
i moj.