komadići duše

pod okriljem magle

doći ću ti.

usred gomile ljudi

prstima ću prošetati

tvojim zapešćem,

a niže,

na dlanu

nacrtati ću

malo srce.

nemoj se začuditi

kad vidiš da je ostao  trag.

voljela bih jednom pored tebe

proći

nevidljiva,

dotaknuti te onako

kako sam običavala.

samo ja.

voljela bih ti vidjeti lice

kad me prepoznaš,

a ne ugledaš,

možda bih pronašla

tračak zbunjenosti

koju nisam pronalazila,

a uvijek sam mislila,

kako bi ti dobro pristajala.

pogledom me ispituješ...

a ja se pokrivam

mrakom

i valovima

i ne dam ti više

vidjeti

da mi ruke

nisu jake

niti da imam

soli

u očima.

ne mogu te

vidjeti.

ni dodirnuti,

a znam da si tu.

kad sam poželjela

da mi se

prsti ugriju

osjetila sam na njima

topli dah.

znaš,puno toga

si me naučio.

recimo,kako se skrivati

iza vlastitog lica.

kako osmijehom pokriti

laž,

nježnošću

otkloniti pitanja.

kako biti siguran da voliš,

a sasvim se proračunato

davati.

naučio si me

da ljubav može

biti površna.

jutros sam opet bila

mlada,

plesala

zagrlivši se.

zatvorenih očiju

tako sam jasno

osjećala glas

koji me dodiruje,

gotovo sretnu.

ti nisi bio blizu.