...
vidim
boje razlivene rukom jeseni
čujem
jugo što se provlači kroz zatvorene
zelene škure
do mene
ćutim
miris grude vlažnog lišća
pod cipelom
žudim
tišinu u prsima.
..
sklonjena izvan sebe gledam
kako istječem iz tvojih ruku
neumoljivim ritmom.
nisam te naučila
zagrliti vodu.
...
ako ujednačiš korake,
kako ću razdijeliti
odlaske
od povrataka?
...
kroz fino ispredenu koprenu laži
prošetala sam.
opet.
naizgled
netaknuta.
...
i da nisam upamtila svaku riječ
poteklu iz magle kojom si se obavio
znala bih
kakvim ćeš me licem dočekati
kad se vratim
nepromijenjena.
svejedno,
pružit ću ti ruku.
možda ti toplina dlana dovede boje
u sjećanje.
