komadići duše

sri - 12.10.2011

...

 

na rubu večeri izula sam se

i zakoračila u noć

bosa

da oćutim toplinu

hladnog lišća.

 

spokoj se blago spustio

na vjeđe.

 

19 komentara:

  • trebalo bi te slijedit....

    Od Ithiriel, u 12. listopad 2011 23:44:57

  • gledam u arhivu 2005. prvi post .rođendanski. i t oplina hladnog lišća dobiva smisao..

    Od banijanac, u 13. listopad 2011 7:50:57

  • Jako lijepo, gotovo da miriše lišće.
    Osjeti se tvoja nježnost.
    Ja volim zorom i kasno noću, voditi psa Rozy u dvorište.
    Dok grad sneno bruji, mi tiho gledamo travke i rosu.
    Osjećam se tada tako sigurno i stopljeno s ambijentom.
    To mi osvježi dušu.


    Od Violette, u 13. listopad 2011 9:02:43

  • blaga, draga Selma.
    Kako je dobro kad si tu. Kad nježno spustiš slova u svoju tišinu.


    Od Leta, u 13. listopad 2011 9:39:43

  • Istina... blaga Ti... slijedim te u tvojim mislima... Uvijek...:)))

    Od medeja7, u 13. listopad 2011 10:23:10

  • Prelijep post ;)

    Od Vremenski_putnik, u 13. listopad 2011 23:00:20

  • Bilo bi dobro da ljudi pronađu taj spokoj u prirodi, u malom... I ja nekako koračam, lijepa je jesen i tvoji stihovi su baš falili. A sada polako i oprezno dalje...
    :}*


    Od uzorita, u 14. listopad 2011 8:26:41

  • Tebi se zaista samo čovek može osmehnuti :)

    Od moonlightgirl, u 14. listopad 2011 8:37:44

  • bilo je i vrijeme da se pojaviš.

    Od ura, u 14. listopad 2011 10:41:40

  • Poput najdraže mi bajadere, rijetko ali potpuno i savršeno zadovoljstvo-prebrati tu i tamo po vrhunski doziranim stihovima...

    Od Anoniman (Neregistriran), u 14. listopad 2011 13:18:43

  • knj...
    iscrpljena nakon dana išaranog suludom trkom između mjesta na kojima uglavno čekaš i piljiš u zidove bijeljene masnom bojom kako bi ih lakše oprali od neosvarivih planova zapisanih za vrijeme besmislenih čekanja, priđeš otečenih nogu zgradi i sjedneš na one stepenice obložene raspadnutim kulirom ispod kojih je nakupljeno smeće bižnih susjeda, koji te već čekaju iza nakrivljenih, od previše proljeća ispucalih drvenih roleta, zabrinuti za tvoj ljubavni život. Iza tebe, ispod zvona sa previše imena, ispisane su narodne mudrosti tipa "Hajduk živi vjećno", "Mamiču cigane", ili "Ante Gotovina, heroj, a ne zloćinac".
    Izuješ kožne cipele spravljene od plastike i zagledaš se u boju svojih nožnih prstijiu koja podsjeća na pokvareni puding od vanilije.
    Vjetar prinese proslavi žuto-crveno lišće obližnjeg javora, dobrano natopljeno mokraćom stokilskog mastifa koji čuva nečiij jednosobni stan od pameti.
    Staneš bosim stopalom na prostrto lišće ponesena vlastitim idealima i ugaziš u puža golaća koji se po istom neugodno uslini.
    Odustaneš od bosonog gledanja u pokvarenu lampu na ulazu zgrade koja stoji nasuprot, ustaneš i pozvoniš na portafon sa kojega se nakon nekog vremena začuje:" Nakon zvučnog signala ostavite svoju poruku"

    Spokoj se blago spusti na vjeđe, opsuješ sočno i pomisliš kako je život nalik na ono smrdljivo i smeđe.


    Od florijan Anoniman (Neregistriran), u 15. listopad 2011 12:28:48


  • Ja neću kao Florijan : znam da od nježnih stopala do vjedja korača samo mir


    Od zenta, u 15. listopad 2011 22:09:22

  • Sjajna :))

    Od zauzeti, u 16. listopad 2011 9:19:55

  • lijepo rečeno. ;)

    Od Tonkica Palonkica, u 20. listopad 2011 20:32:16

  • stara škola dobroga stiha :)

    Od minijature, u 24. listopad 2011 19:20:58

  • :)

    Od slavonchica, u 26. listopad 2011 10:40:48

  • pospano

    Od odvikavanje, u 2. studeni 2011 9:09:22

  • :)

    Od Garbage, u 13. studeni 2011 23:46:30

  • Selma Dušo! Pozdravljam Te!

    Od Dezire33, u 1. prosinac 2011 16:53:28

Add comment

<< Home